Samostan franjevaca trećoredaca

U Portu je postojala kapela sv. Marije Magdalene, koju je Ivan Frankopan dao doseljenicima za svoju uporabu dok  ne poprave crkvu sv. Apolinara. Nakon što je knez, na prijevaru odveden u Mletke 1480. godine, trećoredci su od mletačke vlade dobili crkvu. Uz pomoć mještana,  1557. godine popravili su crkvu i proširili samostan. Tu su živjeli franjevci glagoljaši, moleći, obrađujući zemlju i prepisujući glagoljske crkvene knjige. Današnji izgled vanjskog prostora samostana, s klaustrom i bunarom u sredini  iz 17.je  stoljeća te je i danas omiljena duhovna oaza dubašljanskog područja.

Mramorni glavni oltar dopremljen je iz Venecije 1730. godine. Iznad njega je poliptih sv. Marije Magdalene koji su oslikali Girolamo i Francesco da Santa Croce , prije 1557. g. Središnji lik je Marija Magdalena s Ivanom Krstiteljem i sv. Grgurom papom. Iznad njih je Bogorodica, sv. Franjo Asiški i sv. Kvirin, zaštitnik Krčke biskupije. Bočni mramorni oltari posvećeni su sv. Nikoli ( s mramornim skulpturama sv. Nikole, sv Petra i Pavla) te  sv. Roku i Sebastijanu.  Ističe se drveno gotičko raspelo.

U samostanskom se arhivu čuvaju vrijedni glagoljski rukopisi, kao što je  kodeks iz 16. stoljeća tzv. Žgombićev zbornik, Sabljićev zbornik iz 17/18. st.,Hržićev zbornik iz 18. st.

Povjesničar umjetnosti i znanstvenik, istraživač glagoljice – sin ovoga kraja, akademik Branko Fučić postavio je u samostanskom dvorištu Lapidarij s najvrjednijim hrvatskim kamenim glagoljskim spomenicima; Bašćanskom pločom, Senjskom pločom, Grdoselskim ulomkom, Krčkim natpisom, Valunskom pločom i drugima.